Pavlović: Banke bez pokrića zarađuju milione na euriboru

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović upozorava da bankarski sektor u Republici Srpskoj ostvaruje ekstraprofit preko leđa građana, te traži da se taj profit oporezuje sa najmanje 50 odsto. Kupovina stana na kredit, piše Srpskainfo, postala je složen finansijski i birokratski proces u kojem se građani, pored visoke cijene kvadrata, suočavaju sa nizom pratećih taksi i nameta koji na kraju dostignu i do 5.000 KM.
Prvi korak u proceduri počinje u notarskoj kancelariji, ali se opterećenje kupaca tu tek rasplamsava.
„Prvi korak je sklapanje notarskog ugovora o kupovini stana, sa kojim kupac odlazi u banku da aplicira za kredit. Kada banka procesuira taj zahtjev, potpisuje se i drugi ugovor, o hipoteci, kojim se banci daje pravo da u slučaju neplaćanja rata bez komplikovanih procedura fizički preuzme stan. Kod notara se, po njihovim tarifama, moraju platiti oba ugovora“, objašnjava Pavlović.
Nakon notarskih troškova slijedi proceduralni dio u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP), gdje visina takse zavisi od vrijednosti ugovora.
„Prvo se plaća taksa od 30 KM kada se ugovor registruje na posjedovnom listu, upis u list nepokretnosti. Kada dođe do upisa hipoteke, u istoj instituciji plaća se taksa od 50 KM plus 0,2 odsto od iznosa u ugovoru. Dakle, ako je kredit 100.000 KM, to je dodatnih 200 KM, dok za ugovor od 200.000 KM taj trošak iznosi 400 KM, plus taksa od 50 KM. Posebna taksa se plaća i kada se dobije upotrebna dozvola za konačni upis vlasništva“, precizira Pavlović.
Najveću finansijsku anomaliju vidi u načinu na koji banke zaračunavaju euribor na dugoročne stambene kredite, dok istovremeno bilježe rekordnu dobit od čak milijardu maraka.
„Banke su platile svega 10 odsto poreza na tu dobit, dok su preostalih 900 miliona KM ili redistribuirale matičnim bankama u inostranstvu, ili su taj novac podigli vlasnici, ili usmjerili ga u novi kapital. Kada uporedite obim transakcija, prikazanu dobit i plaćeni porez, vidi se da su svi troškovi koje banke zaračunavaju izuzetno visoki“, rekao je Pavlović.
Euribor je pri osnivanju Centralne banke BiH bio zamišljen kao zaštitni mehanizam pod pretpostavkom da će strane banke unositi eure iz inostranstva i pretvarati ih u konvertibilne marke.
„Trenutno je oko 3 odsto kamata koje banke obračunavaju za svoje usluge, ali naplaćuju i euribor koji se kretao od 2 do 4 na šestomjesečnom nivou i tu kamatu su plaćali korisnici kredita. Ono što nije normalno je činjenica da kao i kod švajcarskog franka niko nije uzeo švajcarske franke da bi ih pretvorio u konvertibilne marke i ovdje ih plasirao putem kredita. Tako ni strane banke, ni domaće naravno nisu uzimale novac sa evropske pijace da bi imali osnovu za zaračunavanje euribora već su koristile domaći potencijal koji je depozitnog karaktera, bilo da su u pitanju građani, firme, ministarstva, vlade itd. Tako da u stvari jedina realna kamata koju bi trebalo priznavati, a sve ostalo u finansijskim institucijama oporezovati sa najmanje 50% na dobit po tom osnovu je kada poredimo kamate koje ima Investiciono razvojna banka RS koja ne naplaćuje euribor jer koriste domaća sredstva, a za razliku od banaka koje imaju euribor i po tom osnovu prave ekstra profit koji nije ekstra oporezovan“, rekao je Pavlović.
Komentarišući troškove obrade kredita i prateće bankarske naknade, koje građani u šali često porede sa situacijom u kojoj bi kasirka u marketu naplatila dodatak zato što je odštampala račun, Pavlović podsjeća kako su ti troškovi rasli godinama.
„Ranije je provizija za plaćanje računa bila fiksirana na jednu konvertibilnu marku, dok je sada minimum dvije marke, a u pojedinim bankama i četiri KM. To su ekstremni troškovi“, navodi on.
Kao efikasan model zaštite građana navodi primjer Mađarske i Viktora Orbana.
„Kada je mađarska administracija shvatila koliki se profit izvlači iz džepova građana kroz bankarske usluge i provizije, uveli su im ekstra porez od 50 odsto. Kod nas je u prošlosti samo jedan guverner Centralne banke BiH otvorio pitanje opravdanosti euribora i brzo je ućutkan. Vlasti u Srpskoj moraju prekinuti ovu praksu, otvoriti pitanje primjene euribora na kredite koji se finansiraju u zemlji na bazi depozita domaćih firmi, građana i institucija“, smatra Pavlović.
Zaključuje da je birokratija u bankama postala komplikovanija nego u entitetskoj administraciji, te da je nekadašnji proces odobravanja kredita od mjesec dana danas produžen na čak tri mjeseca.
„Zahtjev za odobravanje kredita i obezbjeđivanje dokumentacije je do te mjere doveden do perfekcije, jer banke ne žele ništa da rizikuju. Kompletna birokratija, koju smo smatrali da postoji u administraciji u Republike Srpske, je postala komplikovanija u bankama nego u gradskoj upravi“, kaže Pavlović.
Na pitanje da li se nešto može promijeniti rekao je – teško.
„Bankarski sektor je na neki način pokazao da su tu profitne marže najveće, da su plate najveće. Situacija je takva, da je čak u jednom momentu i aktuelni premijer Srpske izjavio da bi bilo pošteno da se uvedu različite stope opterećenja na isplaćene plate u sektorima sa visokom dobiti u odnosu na one sa niskim profitom, ali sve je ostalo samo na toj jednoj rečenici. Bankarske institucije su vrlo moćne“, dodao je Pavlović.


