PIC ponovo o visokom predstavniku, ima li dogovora?

Uprkos očekivanjima SAD da se izbor novog visokog predstavnika završi do kraja mjeseca, prema saznanjima “Nezavisnih”, malo je vjerovatno da će do dogovora doći.

Podsjećanja radi, Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira danas (30. juna) se u Sarajevu sastaje kako bi ponovo pokušao izabrati nasljednika Kristijana Šmita, a u igri su Antonio Zanardi Landi, italijanski kandidat koga podržavaju i SAD, i Rene Trokaz, francuski kandidat koga podržava većina Evropljana.

Šta će SAD uraditi

Za sada je nejasno šta će SAD uraditi nakon izvjesnog ishoda u kojem ne bude postignut konsenzus o nasljedniku Šmita. Dok neki smatraju da se neće desiti ništa posebno, drugi ne isključuju mogućnost da SAD obustave svoj doprinos finansiranju OHR-a. Iz jedne članice UO PIC-a nam je, na pitanje šta ako se to desi, rečeno jednostavno da će se morati pronaći model o preraspodjeli troškova na ostale zemlje.

Podsjećanja radi, EU finansira 50 odsto OHR-a, SAD oko 20 odsto, Japan deset odsto, Kanada i Ujedinjeno Kraljevstvo po oko šest odsto, dok se ostatak troškova odnosi na zemlje Islamske konferencije i druge manje doprinosioce.

Uloga i pozicija OHR-a

Po svemu sudeći, glavno pitanje nije osoba koja će sjesti u Šmitovu fotelju, nego uloga i pozicija OHR-a, ali i ugled i uticaj zemalja koje čine PIC.

Iako se kao jedan od motiva za američki tvrd stav spominje Južna interkonekcija, odnosno potreba rješavanja pitanja državne imovine, teško da je to slučaj. Naime, kada bi postojala finansijska konstrukcija, ozbiljan projekt i definisani odnosi, teško je zamisliti scenario po kojem bi projekt propao zato što nije donesen zakon o državnoj imovini. Posebno zato što su SAD uvijek ranije, kad su u pitanju njihovi interesi, putem komisije za državnu imovinu izdejstvovale izuzeća, kao što je bio slučaj pri izgradnji zgrade Ambasade SAD u Sarajevu. Problem s projektom je to što javnost BiH još nije imala na uvid finansijsku konstrukciju, eventualni ugovor i plan, a ne nerješavanje pitanja državne imovine.

Zato je jedno od najvažnijih neodgovorenih pitanja zbog čega su SAD spremne da poremete odnose s evropskim saveznicima oko jedne, suštinski nebitne pozicije, posebno imajući u vidu da se sada i SAD slažu sa stavom koji EU zagovara već neko vrijeme da poziciju OHR-a treba postepeno gasiti.

Jedna od zanimljivih teza je da se to radi ne zbog visokog predstavnika, nego da je riječ o široj strategiji najužeg spoljnopolitičkog tima oko Donalda Trampa, predsjednika SAD, oko svih spoljnopolitičkih odluka, a da je ovo s OHR-om samo jedan dio opšteg plana. Prema ovoj verziji, ideolozi nove spoljnopolitičke uloge SAD žele da se zemlja što manje izlaže međunarodnim obavezama kako bi se fokusirala na nekoliko ključnih prioriteta, poput zapadne hemisfere i eventualne buduće konfrontacije s Kinom.

Zato je, prema tom scenariju, plan da se maksimalno pokvare odnosi sa saveznicima, kako bi se spriječilo da sutra, nakon eventualne promjene vlasti dođe ponovo do vraćanja spoljne politike na ranije postavke. Trampov tim, naime, ne vjeruje profesionalcima u Stejt departmentu koje smatra dijelom “duboke države” i smatra, opravdano, da će oni iskoristiti prvu priliku koja im se pruži da se odnosi s američkim istorijskim saveznicima resetuju.

Provokacijama oko prisvajanja Grenlanda, novim prijetnjama povećanjem carina Evropi od sto odsto, vrijeđenjem Danaca da ničim nisu pomogli SAD iako imaju najviše poginulih vojnika po glavi stanovnika u američkim vojnim misijama i insistiranjem na visokom predstavniku koga Evropa ne želi stvaraju se uslovi za trajne poremećene odnose, čak i ako bi se na vlast vratio neko ko bi želio obnoviti transatlantske odnose.

I odnosi s NATO-om, iako je strateški dogovor postignut na prošlogodišnjem samitu u Hagu o izdvajanjima na odbranu od pet odsto, ponovo se dovode u pitanje od strane Trampove administracije, a pojedini analitičari predviđaju i moguća iznenađenja na predstojećem NATO samitu u Ankari za dvije sedmice.

BiH bi mogla izvući najdeblji kraj

Kao što smo već ranije pisali, najdeblji kraj u ovom odmjeravanju snaga bivših saveznika mogla bi izvući BiH, koja je praktično od Dejtona do danas opstajala na međunarodnom konsenzusu oko ključnih politika. Kako se taj konsenzus bude rastakao, BiH će se nalaziti u sve većim problemima, koji bi mogli dovesti do do juče nezamislivih scenarija.