Država u kojoj put od porodilišta do groblja pređemo s kovertama i kesama u rukama, posmatramo sumnjive konkurse, javne tendere i milijarde maraka poreznih obveznika za koje ne znamo gdje na kraju završe, nalazi se po korupciji na 110. poziciji na listi od 180 država svijeta.
Prema posljednjem indeksu percepcije korupcije (CPI), BiH ima najnižu ocjenu u regionu, na začelju je Evrope, u rangu je zemalja Afrike, istočne Evrope i centralne Azije.
Samo dno
– Kod nas bi svaki dan trebao biti dan borbe protiv korupcije. Nažalost, samo u ovakvim prilikama imamo deklarativne izjave predstavnika institucija o borbi protiv korupcije. Ili u komunikaciji s predstavnicima EU, gdje opet imamo samo obećanja o provođenju reformi. Ne vidimo nikakve pomake – kaže za Avaz izvršna direktorica “Transparency Internationala” u BiH Ivana Korajlić.
Prema posljednjem istraživanju TIBiH, čak 68,8 odsto građana BiH nema povjerenje u rad zaposlenih u javnoj upravi, a 82,9 odsto smatra da se novac iz budžeta ne troši na pravi način. Čak 78,6 odsto građana vjeruje da se do posla u javnoj upravi dolazi preko veze.
Prema riječima Korajlić, u posljednjih deset godina zemlja konstantno nazaduje, institucije su zarobljene interesima vladajućih elita, BiH je zapravo zarobljena država.
– Prema podacima našeg Centra za pružanje pravne pomoći, građani najviše prijavljuju korupciju u zapošljavanju, javnom sektoru, ali i zdravstvu i pravosuđu. Posebno zabrinjava to isticanje pravosuđa, jer bi ono trebalo biti ključni stub borbe protiv korupcije – ističe Korajlić.
Tamo gdje cvjetaju kriminal i korupcija, nema reda, morala, ni bontona, kaže sociolog Esad Bajtal.
– Zato što radnik ne može da zaradi, onda ne može imati ni penziju, pa uvijek pozajmljuje, uvijek duguje. Umiremo i ukopavamo se kao dužnici, jer smo toliko puta gledali i čitali da familija pozajmljuje da bi svog oca, majku, brata, sestru ukopala. To su najstrašnije posljedice. Korupcija hara društvom, a zakon im neće ili ne može ništa – dodaje Bajtal.
