Sastanak u Briselu 15. juna između američkog ministra odbrane Lojda Ostina i ukrajinskog kolege Oleksija Reznikova otkrio je da je Vašington nezadovoljan potezima koje je Kijev u tom trenutku povlačio na terenu.

Ostin je Reznikovog rešetao pitanjima, od toga zašto ukrajinske snage ne koriste opremu za razminiranje koju im je Zapad isporučio i zašto Ukrajinci ne upotrebljavaju dim za prikrivanje napredovanja. Suočen sa sve većim frustracijama američkog kolege, Reznikov je poručio da su ukrajinski vojni komandanti ti koji donose odluke te da su bez vazdušne podrške ograničeni u napredovanju.

List “The Washington Post” je intervjuisao više od 30 visokih zvaničnika iz Ukrajine, Amerike i zemalja članica EU, koji su otkrili da je Vašington otpočetka bio uključen u vojno planiranje ukrajinske protivofanzive. Konačne odluke ipak su donosili ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, vrhovni vojni komandant Valerij Zalužni i drugi ukrajinski zapovjednici.

Razgovori o proljetnoj protivofanzivi počeli su još u jesen 2022. Na Ostinovo pitanje što je ukrajinskim snagama potrebno u kontraofanzivi, Zalužni je kao iz topa odgovorio: “Hiljadu oklopnih vozila i devet novih brigada, obučenih u Njemačkoj i spremnih za bitku”.

“To je bilo gotovo nemoguće osigurati”, rekao je tad Ostin.

Početkom godine ukrajinski, američki i britanski zvaničnici počeli su s ratnim vježbama u Njemačkoj. Održali su ukupno osam vježbi, koristeći se specijalizovanim softverima, proračunskim tablicama u Excelu ili jednostavno pomičući figure po karti.

Kroz simulacije ratnih operacija, zapadnim zvaničnicima ubrzo je postalo jasno da bi za Ukrajinu najbolje bilo da koncentriše svoje snage na jedan strateški cilj, odnosno da pokrene masovni napad do Azovskog mora, čime bi prekinula kopneni most od Rusije do Krima, kritičnu rusku liniju snabdijevanja. Najoptimističniji scenario za presijecanje tog kopnenog mosta bio je 60-90 dana. Vježbe su predviđale da će to biti teška borba u kojoj će Ukrajina izgubiti 30-40 odsto svojih vojnika i opreme.

Američki zvaničnici bili su uvjereni da će još više ukrajinskih vojnika biti ubijeno ako se protivofanziva pretvori u dugotrajan rat iscrpljivanja. Pentagon je htio da napad započne sredinom aprila, ali Ukrajinci su oklijevali, insistirajući da nisu spremni za ofanzivu bez dodatnog oružja i obuke.

Umjesto usmjerenog napada prema Azovskom moru, ukrajinski zvaničnici su vjerovali da njihove snage moraju napasti tri različite tačke duž fronta od oko hiljadu kilometara – južno prema Melitopolju i Berdjansku te istočno prema Bahmutu. Amerikanci su na kraju ipak popustili i pristali podržati Ukrajince u njihovom naumu, prenosi “Jutarnji list”.

“Oni poznaju teren. Oni poznaju Ruse. To nije naš rat”, rekao je visoki američki zvaničnik za “Washington Post”.

Na kraju se pokazalo da su mnogi u Ukrajini i na Zapadu podcijenili sposobnost Rusije da se oporavi od gubitaka na bojnom polju, što je dovelo do toga da je ukrajinska protivofanziva napredovala vrlo sporo i postigla male dobitke.